Vela, doseljenica sa zvijezde Mačka, grebla bi i grizla Štakoranina Sadistu po bolnim mjestima, tako da jako pati i crkava od straha pred novim ogrebotinama. Sadista se jako boji fizičke boli. Ujedala bi ga po njegovim štakoranskim šapama kojima joj je toliko puta nanio povrede. Čekala bi da rane zarastu, onda bi ga tukla ponovno dok ne poželi krepati. Dok ne poželi da je manje žilav i da je stalno u nesvijesti. Tako da zuri u Velu onim zlopakosnim pogledom trošeći se u prazno. Njegova zla tušcrna energija reflektirala bi se od Vele i palila bi ga pljuskama po njegovoj perverznoj njušci. Onda bi se odbijena energija razlijevala po cijeloj Štakoraninovoj glavi i grizla ga kao agresivna kiselina. Nakon zarastanja rana mrtvosivi Sadista bi vrišteći od straha strepio pred nastavkom torture.

   Mačkanka se pomoli da je Bog oslobodi mržnje i pokaje se. U njenim zlatožutim očima ugasi se crveno svjetlo. Metalplavo krzno joj travapozeleni, konačno toplopožuti. Tražit će novi način da se osveti Štakoraninu. Oprostiti Sadisti neće. Jer, Vela to ne može. Oprostiti, ali onesposobiti Sadistu bilo bi pravo rješenje. Mačkani su pahuljasto neboplavo pobožni, pa uvijek nastoje oprostiti. Grijeh je ubiti, Vela se prene i svileno krzno joj topložuto zasija.

   Štakorani su preuzeli tamnocrnu vlast na Planeti. Kao prestižno oružje koriste moć ledenosivog hipnotiziranja. Šareni stanovnici Planeta doselili su sa raznih zvijezda. Planeta jednostavno uniformira njihovo tijelo. Pretvaraju se odmah u četveronošce pokrivene raznoraznom dlakom. Lice im je ukrašeno toplinom zlatnožutih očiju. Njihova dlaka mijenja boju i kvalitetu. Zato su istinski živopisno obojeni. Različiti izgled stanovnika Planete posljedica je utjecaja karaktera na fizički izgled osobe. Tako je krzno svilenkasto toplih boja kod Planećana blage naravi. Nasuprot tome oni okrutni imaju četinjastu dlaku vulgarno kreštavih boja. Kada se Štakorani pohotljivo raspomame, u očima im blatosivo svjetlo nemilosrdno popurpuri. Kada se neka Žaba ponizno razmaže po podu, gnjilopozeleni. Lastani su dosljedni i milosrdni tako da se njihovo pahuljasto ružarozo krzno ne mijenja.

   Planećani pokoreni štakoraninskom ledsivom hipnozom zovu se Žabe. Postoje stanovnici koje je, još za sada, nemoguće hipnotizirati. Žabe su svjesne svog porijekla. Zato ljigavozeleno pate živeći protiv svojih uvjerenja. Štakorani se purpurno naslađuju energijom koja se oslobađa u procesu patnje Žaba. Radi toga se u pravilu žene sa Žabama. Razmnožavaju se obavezno međusobno i ne brinu se za mladunce. Mliječnosive četinjaste mladunce na noge im podižu Žabe. Blatosivi roditelji znaju da mladi ne padaju pod azurni utjecaj odgajatelja Žaba iako provode djetinjstvo samo s njima. Žaba sigurno ne bi gubila vrijeme sa tim štakoraninskim mladuncima da može gospodariti svojom sluzelenom poroznom voljom.

   Bilo je jasno i Žrtvi da je Sadista zlostavlja uvijek i na svakom mjestu. Sadista je to činio čeliksivo lukavo, a Žrtva je to uvijek mlitavo i žabokrecinasto dozvoljavala. Ponovno pri svijesti upita se koliko je takvih mračnocrnih tragedija oko njih. Nekad krepanozelena Žrtva, sada opet topla zlatožuta Vela sredit će bezbrižno Sadistu, Štakoranina. Pretvara se uspavanom, dok vreba orgije blatosivog Sadiste i računa njegovo onesposobljavanje.

   Ponižena i zlostavljana imala je svakim danom lošije zdravlje. Znala je istovremeno da je to posljedica sluzprozirnog popuštanja Sadisti. Žrtva je na kraju skoro umrla od teške anemije. Spasila ju je laticaružičasta prijateljica Dra. Jer je liječnica, dakle slučajno. Slabokrvnost je potencirala i njenu sluzelenu duševnu mlitavost. Ali, nije zbog toga tako pokorno trpila Sadistu. Njena volja je bila pauksivo umrtvljena. Premda hipnotizirana, patila je u dugim godinama Sadistovog iživljavanja. Obamrlost Žrtvine sluzelene volje dugo je trajala. Tušcrne godine proživljene u snuždenosti. Plijesnivo svjesna da popušta razvratnom izrabljivaču. Trulosiv pogled na uništavanje svega onoga u što vjeruje. Oni su se vjenčali, uzgajala je njegove mladunce, naravno. Ljigavo je opravdavala svoju metalsivu privrženost Sadisti teorijama o svetosti braka.

   Sadista ima gnojsmeđi karakter: zemljasivu snishodljivost, gramzljivost i lakomost kod jela, nepravdoljubivost, zlostavljanje slabih, kukavičluk. Sadistov štakoranski mentalitet ljubičasto je agresivan. Narav kričavo nametljiva, neumorna u agresiji na sve ono što Žabe predano neboplavo cijene. Sadista ne upražnjava dosljednost: bez iznimke mijenja svoje trulognjile tvrdnje visokom frekvencijom. Brzo obavještava svoju slučajnu publiku, zadovoljavajući se grdošarenom izbezumljenošću svoje okoline. Sadistovi objekti iživljavanja su hipnotizirane Žabe. Agresivnost mu je posebno vatrocrvena ako mu treba novac, alkohol, hrana, spolno maltretiranje, neki trenutni hir. Ne poznaje prepreke, a moral ne prakticira. Svoje stvari drži čvrsto u šapi. Na tuđe mu teku lakome sline u potocima. Čim ih ugrabi smatra ih oduvijek cementsivo svojima. Služi se svojim tinjajućim pamćenjem kao isprikom. To ga ne smeta da azurnoplave istinoljubivce naziva lažljivcima. Uživajući u njihovoj ružićastoj posramljenosti čestitih. Nemoguće ga je vidjeti bez zgrčene grimase cerenja na šiljatoj blatosmeđoj njušci. Tipična grimasa svih Štakorana koji se uspijevaju purpurno zadovoljavati.

   Štakorani ne raspoznaju metalplave nehipnotizirljive objekte. Moraju uvijek ponovno isprobati svoju moć. Ponekad su i oni brončani hipnotizirljivi jako izdržljivi pa ih treba dugo obrađivati. Sami se medusobno ne znaju hipnotizirati. Tako i na nehipnotizirljivi objekt iživljavanja Štakoranin ide u uzaludan lov bacajući mamac snishodljivim ulizivanjem. Kada Planećanin proguta mamac Štakoranin svojim krvcrvenim očicama užurbano promatra gdje mu je slaba točka. Točka je ono što plijen voli i cijeni. To postaje predmetom Štakoraninovog žderanja. On teži poniziti ono što provocirani cijeni, pa se nehipnotizirljivi obavezno bolno izbezume, i:

   Vela je analizirala Sadistovo razbijanje tuđih ideala. Bilo je situacija gdje su slabe točke napadnutog bile: jarkocrvena ljubav prema nekoj osobi koju bi Sadista izrugivao, domoljublje koje bi Sadista mazao blatnjavim bojama, neko staro prijateljstvo koje bi probao popljuvati ukazujući na njegovu nesavršenost, odanost neboplavoj vjeri, zlaćanoj uspomeni, toploj obitelji ili bilo kojoj pahuljabijeloj ideji. Sadista ima isto tako svoje svetinje: vjernost svakom novcu i hrani. Prašnosmeđe maše repom čekajući da mu suma novca bude isplaćena. Slično tome čeka darivani tanjur hrane, lakomo želeci profitirati. Odgađa svoje ugrize ruke koja ga hrani sve dok plijen nije ugrabljen. Nehipnotizirljivi prekidaju te blatnocrne komunikacije. Izbjegavanje komunikacije sa Štakoraninom je efikasni metalplavi način borbe. To su sposobni primjenjivati samo gospodari volje, nehipnotizirljivi. Uništenje Štakoraninovog tijela nije dozvoljeno po većini religija na šarenoj Planeti i to ovi mrakcrno debelo koriste.

   Tipično za sluzelene umrtvljene Žabe je: predano obožavanje štakoranske lukavosti, ponizno odstupanje od svog odgoja i ranijeg nehipnotiziranog ponašanja. Sadista je uvijek gladan i proždrljivo ždere do povračanja. Odmah zvjerka očicama za novim žderilom. Iz njegovih se očica iskričavo emitira purpurno trnovito svjetlo. Žaba je puna sluzelene susretljivosti pa Štakoraninu nudi svoju hranu. Neboplavo blažena u žrtvovanju. Spremna je ostati žedna i gladna u čast njegove presitosti. Naravno, Sadista se zahvaljuje muhara kritiziranjem onog što je halapljivo požderao. Kritizira da je jelo bilo previše gusto ili rijetko, slano ili neslano, bijelo ili crno, da je obično jeo bolje. Žaba, nesretna, želi samo jednu zadovoljštinu u budućnosti: darovati slijedeći put nešto još bolje. To je neostvariva želja. Štakoranin koprcavo sitnim trzajima stavlja Žabu u stanje vječno nezadovoljive želje da mu purpurno ugodi. To je definicija tušcrnog odnosa među njima. Ima hipnotizirljivih Planećana koji imaju razvijen havarijski sustav i bježe bezglavo, svjesni da ne mogu parirati. Te su potencijalne Žabe spašene. Uvijek, doduše, ostaju potencijalno hipnotizirljivi objekti. Međutim, nisu Žabe, slobodni su stanovnici Planete. One Žabe poput jadne sivozelene Žrtve radosno daju nekom Štakoraninu svoj život, kao neke kamikaze.

   Uz pomoć prijatelja, Žrtva je tako napustila uhranjenog Sadistu. Obmanula ga je dajući mu vlastitu zaradu iz sigurnog

   Dalekog Grada. Jedna od Štakoraninovih slabih točaka je gramzljivost. Spasioci su igrali na tu kartu. Udaljenost je jedini štit od hipnoze. Izlječila se od anemije. Postala je opet Vela, čak jača nego je ikada bila. Stekla je čelikplavu narav. Mačkanka breskvarozog zdravlja dobre neboplave volje. Sretna je da živi i vjeruje bez sumnje. Vratila se u mraksivu jazbinu spremna za zadnju borbu. Sadisti još nije obznanila tko je. Vješto ga drži u mutnosivoj zabludi da je još zlostavlja. To je prilično jednostavno. Sadisti je dovoljno gledati njene hinjene suze ili patnički izraz u očima. On ne razlikuje boje. On sve broji, važe, mjeri.

   Zaključak je: njegove potrebe treba mu uskratiti i tako mu poremetiti ravnotežu. Zatim ga je dovoljno gurnuti tek malim prstom i rasut će se kao kuća od karata. Nijedna Mačkanka ne želi klati Štakoranina. Želi ga zaustaviti u žderanju pahuljabijelih duša. Vela želi slabiti Sadistu da malaksao padne nesposoban za agresiju, smrtnosivo nemoćan i neupotrebiv. U njenim očima oslabi čelikplavo svjetlo, zaiskri tirkizno i pobijedi mlaz topložute svjetlosti.

   Žabe hipnotizirano ugađaju Sadisti na načine: posuđuju mu stvari svjesne da ih neće dobiti nazad, nude ga ićem i pićem zadovoljne u svom odricanju, dopuštaju mu da se upucava u njihove najintimnije stvari, pjevaju ode njegovom bolesnom umu, pokazuju ga svojoj djeci kao idola, boje ga se dok vjeruju da ga ljube, obasipaju ga pohvalama i dive se njegovoj ljepoti, hipnotizirano su popustljivi prema nepravdi, bludu i poroku koji čini. Žrtva više nije Žaba, blago njoj. Svojom zlaćanožutom sviješću i metalplavom voljom čeka pravi trenutak da pobijedi.

   Sadista, kao i svi Štakorani, ne vidi boje, srećom. O tome nikada ne diskutira u opravdanom strahu od nepoznatog.

   Vela i Sadista hodali su ulicom. Dvije zlaćane svilenkaste Mačkanke studentice, sakupljale su potpise za neku peticiju. Sramežljiva pahuljastog repa, zamolile su Sadistu za njegov grdocrni potpis. Potpisao se sprdajući se toj krotkoj plavkastoj inicijativi studentica. Nasladio se šaranjem po papiru uz purpurno ciničan cerek. Azurna Vela ima hladnokrvnosti gledati mirno takve mrkosive igrokaze. Hodali su dalje prema jazbini i sreli mladog Liščanina. Skupljao je novčani prilog za neku ljubičastu podvalu. Ljubičasto krzno bilo mu je ofucano. Iz očiju je tinjala mutna blatolila svjetlost. Sadista je mutnog mutikašu nagradio novčanim prilogom. Znala je da usput pokušava mučiti nju samu provocirajući je na diskusiju. Vela se metalplavo osmjehivala glumeći nerazumijevanje provokacije. Vidjela se galopirajuća glad u Štakoraninovim blatosivim očicama. Nije niti tinjalo ništa purpurno, ostao je gladan naslade.

   Odrastao Sadistin sin, u nastupu srebrne arogancije, opalio je žestok purpurni šamar svojoj sestri. Ona je pala na šljunak u tirkiznom parku punom nedjeljnih šarenih šetača. Vela je bila Žaba. Plakala je gorko ranjena tušcrnim zlom. Njuška Sadiste sitno se trzala uz purpuran cerek sladostrašća. Kroz masku ledenosivog cinizma prodiralo je zadovoljstvo požderanim slasnim zalogajem. Vela sada zna da je pio njezine suze kao eliksir života. Žrtva je čekala neki znak šarenih emocija sa štakoranske strane. Došekala je izraz purpur-zadovoljstva na šiljatoj njušci i treperenje tankokratkih usnica. Očice su svima škiljile purpurnom svjetlošću. Danas je Veli jasno da su progutali tek štakoranski slastan zalogaj.

   Dra, Ada i Vela imaju azurno prijateljstvo. Dra i Ada su je spasile od Sadistovog uništenja. One su Lastanka i Panteranka. Štakorani nisu kadri poraziti hipnozom Planećane porijeklom sa zvijezde Pantera i Lasta. Veline prijateljice ne mogu postati Žabe.

   Kada su tri prijateljice zajedno azurno svjetlo se ponekad preko tirkiznih plamičaka upahuljasti bojom starog zlata. U Dri, Veli i Adi je danja svjetlost zajedničkog cilja. One imaju svoje neboplave ideale i putuju prema njima. Azurnost njihovog prijateljstva uvijek metalplavi kad se opasnost oblakcrni nad nekom od njih.

   Sadista ih je trulosivo ponizio u Žrtvinim očima, sprdajući njihove osobine. Ledplavi mlaz svjetla prolije se kao Velin pogled na tu misao. Nju je ismijavao pred Adom i Drom. One su shvatile Sadistine štakoranske intrigantske namjere, nisu ništa rekle Veloj, počele su je brzo spašavati. Sada vide da prijateljica nije više Žaba. Čekaju spokojno kraj borbe. Jedna Mačkanka pobijediti će lako Štakoranina. Sreća za Velu je da ima prijateljice. To joj je vratilo život. Onaj odlazak u Daleki Grad ostvarile su one za Velin spas. Tako je Štakoranin posrnuo na nepoznavanju pojave prijateljstvo. Želeci mračnocrnim spletkama razoriti to prijateljstvo Sadista je, efektom bumerang, oslabio sebe. Usput je ojačao mrsko mu prijateljstvo stavljajući ga na grubu kušnju. Da ga vidi na neštakoranski način: čiste prozirne boje kapljica slapa okupane jutarnjim suncem pekle bi Sadistine bljutave oči.

   Žrtvini prijatelji prestali su ulaziti u gnjilosmeđu jazbinu. Sadistini partneri nisu nikad dolazili. Negdje vani se purpurno grabežljivo otimaju oko plijena. Ipak, jednom je dolazio jedan mlitavi Pasijan, imenom Gvon, koji se jako opijao. Sadista je krao Žrtvin novac za kupovanje alkohola za njih obojicu. Čim je Žrtva ostala bez svog novca Pasijan je prestao ulaziti u jazbinu. Sadista se oblokavao sam, kao što to još uvijek čini. To mu je jeftinije. Žrtva je načula da su Gvon i Sadista imali svoj homoseksualni život. Ponekad je ipak čeznula da vidi blatnosmeđeg Pasijana Gvona. Zbog navike. Vela to gleda metalplavim pogledom. Možda tek neko zrno žaljenja za pokradenim novcem.

   Sadista je napastvovao svakog Žrtvinog znanca. Ona je plakala zemljasivo ponižena, sve se ponavljalo, tekle su njene hranjive suze u potocima, štakoranin se purpurno hranio.

   Postoje: nehipnotizirani i hipnotizirani objekti Sadistove bodljaljubičaste zavodničke agresije. Sa hipnotiziranim objektima mu je lako. Brka je bila sa Patke, lila rijetke dlake, drečavo zelenog pogleda, ovisnica pijanica. Pijana od alkohola i od olovnosive frigidnosti. Žrtvi se gadilo gledati ga purpurnog kako skače po objektima požude u jazbini. Brka je i perverznija od Sadiste i nije se nikako uspjevala zadovoljiti tako hladna i masna pod kožom. Patkani su ograničeni, oholi i grubi, pa je Brki crveno godilo mučenje Žrtve. Onda se Žrtva vratila kao Vela, Mačkanka, iz Dalekog Grada. Oni nisu primjetiti da više nema sluzelene Žabe. Vela nije zaklala ni Brku ni Sadistu. Samo je podlo obavijestila rogatog Brkinog muža i roditelje lila malograđane o tome što Patkanka radi u Sadistovoj jazbini. Sadista to ne zna. Bio je zaokupljen zavođenjem novih Žaba. Brzo maglasivo gubi ljubavnike i iz sijećanja. Tako da je i znao za ovu Velinu osvetu, sigurno se ne bi zauzeo za Brku. U stvari, on se nikad za nikoga ne bi zauzeo. Čak niti za bodljikavog sebe.

   Mačkanka sada vidi neki tupi strah u njegovin očicama željnim naslade. Sadista gotovo i nema pamćenje, prošlost ni budućnost. Refleksi su mu ispravni. Zato se može dresirati.

   Pedofilske predrasude Sadista nema. Incest mu je privlačan. Tako je uvijek u krevet uvlačio svoju malu kćer. Vela je bila još Žaba kada je vidjela užasnutu malu kćer Sadiste u jezivoj panici zlostavljanog djeteta. Žrtva je skoro umrla od tuge na Sadistinu purpurnu slast i užitak. Spasila je dijete u polusvijesti svoje sluzelene bezvolje, udaljavajući je od purpurnog oca. Ne zbog djeteta budućeg blatosivog pedofila, već zbog svoje mačkanske azurne predrasude.

   Mladog olovosivog Vukanina nije mogao mučiti. Nije bio podložan hipnozi Štakoranina, a bio je i sam sadističke naravi. Hipnotiziran je možda bio i sam Sadista taj puta. Vela je išla na oporavak u Daleki Grad pa nije vidjela okršaj dvaju mrakcrnih zala. Samo je promatrala Štakorovu koprcavu olovnu nezadovoljenost poslije gubitka Vukanina neodređenog spolnog predznaka. Ponekad Vela čuje da se Vukanin još uvijek šulja po gradovima punim olinjalih izbljedilih pedera Štakorana.

Rodbinske odnose Sadista uopće ne poznaje

   Blizu mračne jazbine u kojoj je Vela, kao Žrtva, trpila žablji život stanuje njegova štakoranska rodbina. Nitko od tih četinjavih Štakoranina ne održava nikakav kontakt sa Sadistom. Svi trulosivi rođaci znaju da ima mnoge diplome i da je obožavan u svijetu doktora raznih blatonauka. Više ih ne zanima. Cijela je familija purpurgramziva, Sadista ne zna njihova osobna imena, ali zna jako dobro što betonsivo posjeduju. Prema tome ih i dijeli na prašnosive kategorije. Bogatijima se dražesnije metalsivo ceri.

   Svi Sadistini blatosivi rođaci suvremenici imaju neke fizičke sličnosti. Debelu rijetku dlaku, neproporcionalno kratke koprcave udove, čvrsto zgrčene šape, sitnu škiljavu njušku, vibrirajuće purpurne sjekutiće preko donje usničice, drzak izraz u pakosnim mrkosivim očicama, brzo osvrtanje zirkanje na sve strane. Ljepote nema. Oni su svi jako samozadovoljni i napuhnuti od oholosti. Nehipnotizirani su užasnuti njihovom prašnosivom ružnoćom. Hipnotizirani su u idolopokloničkom transu od ljepote Štakoranina. Sposobnost ledsivog hipnotiziranja imaju svi iz familije.

   Zatvorit ga u neki kavez, uz davanje nužnog za preživljavanje moglo bi ga onesposobiti. Jedna Mačkanka zna namamiti Štakoranina u klopku. Zatvorit će Sadistu u kavez, tamo će piti vodu, jesti će malo ali dovoljno da ne krepa, hipnotizirane Žabe neće mu davati neophodnu hranjivu energiju. Pasti će u stanje opće mlitavosti, tinjati će kao žarulja kod niskog napona. Alkohol i poroke toliko će željeti da će biti spreman radije crknuti nego živjeti takav neštakoranski život. Veline oči izliju po nacrtu metoda kažnjavanja mlaz čelikplave svijetlosti. Onda se njen pogled zaustavi na drugom mogućem rješenju. Papir se oboji zlatnožuto pod valom toplog svjetla:

   Dati će ga nekoj nehipnotizirljivoj obitelji na korištenje. Kao roba. Tako da slabo hranjen i napajan, zauzdan lancima i apatijom, želi samo vlastito krepavanje. Štakoranin bi gledao danonoćno planećansku obitelj. Vapio bi za emisijom paukcrne energije patnje. Razgrađivala bi ga želja za uništenjem obiteljskih vrijednosti. Na neplodnom tlu spokojne plavetne obitelji. Hardverska putanja uništavanja Sadistu bi razmrskavala u tirkiznu stijenu obiteljske povezanosti.

   Ipak je jučer uspjela poslati u Daleki Grad svog starog prijatelja Niku. Tako da će joj i žena Sesa, Štakoranka, uskoro biti na raspolaganju. Nju će Vela još lakše uloviti nego Sadistu. Sesa je biserka i među svojim grubodlakim blatosivcima. Niko je iz obitelji sa planete Konj. On je sada bez zubi i gotovo bez dlake. Mučila ga je napornim radom. Hranio je njenu brojnu štakoransku proždrljivu mladunčad. Sesa je žderala visokofrekventnim ugrizima Konjaninovu ružičastu volju i hipnozom je promijenila u sluzelenu bezvolju Žabe. Niko mora brzo ozdraviti, metalplavo zasijaju Veline oči.

   Elko i Vela sreli su se danas - slučajno? Odmah su se prepoznali kao borci otpora. Da nije bilo Štakorana oni bi živjeli zajedno. Ovako im je tek taj nagon tupo gnječio dušu. Elko je Tigranin. Mnogi doseljenici s Tigra pretvoreni su u Žabe. Prijatelji su spasili i Elka od hipnoze muljsivih četinjastih smradljivaca. Vela je osjetila da je ovo početak kraja gnjilosmeđe štakorvlade planete. Elko i ona postigli su upravo kritičnu boju: jedna velika pahulja dnevnog svjetla. Točno, dvije pahulje vezane paralelnim snopovima toplog sunčanog svjetla koje je spajalo njihove blage oči. Elko joj preda novo prah oružje u kutijici za puder. Vela osjeti slast pobjede. Suzdržano prolije čelikplavu svjetlost iz zahvalnog lišca posutog svilenom snježnobijelom pahuljom. Elko utješi njene duge patnje: >>Nova priroda morala je doći!<< Otišao je spokojno proizvesti dovoljnu količinu praha. Pratila je pogledom njegov odlazak. Krzno mu je metalplavo pobaršunastilo dok se gubio u daljini. Ona krene prema jazbini. Blatosmeđi četinjasti Sadista bio je jako gladan. Oči mu purpurno zaiskre na Velu, kretao je u lov. Njeno je krzno već bilo naoružano. Posipala se je Elkovim prahom. Purpurno iskrenje u Sadistinim očicama izblijedi pa tinjavo oblatnjavi. Učinak praha je trenutan. Oštra dlaka Štakorana olinja u časku i rijedak ljepljivi ostatak prilijepi se ko mulj za debelu mrzlu kožu. Na drskom čelu izraste mu krvcrvena bradavica obrasla grdožutim bodljama: znak opasnosti za Planećane istovremeno nevidljiv za Štakorane. Ona osjeti nešto poput krezubog ujeda kad je Sadista krenuo u napad. Štakoranin je zauvjek izgubio moć hipnoze. Učinak praha bio je munjevit. Vela izračuna da će za nekoliko dana gotovo svi Štakorani ostati bez moći hipnotiziranja i biti obilježeni grdo crvenom i grdo žutom bradavicom na čelu. Osjeti lagano gađenje, brzo napusti gnjilosmeđu atmosferu jazbine. Krene prema susjednoj Štakoranskoj nastambi da posipa oružjem Susjeda Žabu. Zatim će naoružani Susjed Medvjeđanin i Vela Mačkanka krenuti dalje oslobađajući bezvoljne Žabe od Štakoranske hipnoze. Proces oslobađanja je pravi. Kratkotrajan: za jednu je Žabu potrebno pola vremenske jedinice. Zato je za pet stotina milijardi Žaba potrebno osamnaest jedinica. Po Žabi je dovoljno posipati tek dvadesetičetiri zrnaca praha oružja. Sirovina za prašak je najrašireniji korov na Planeti. Vela izračuna da oslobađanje tako završava već sutra. Osjeti se ponizno i beskrajno zahvalno.