U nas glazbenici vole pričati o budućim planovima; primjerice - novi remix stvari radit će im, u najmanju ruku, David Morales, zastupat će ih poznata multinacionalna kompanija ili će (samo što nisu) nastupiti na San Remu. I onda, nakon novinskoga članka - puff, ništa.Jinxi ni prije ubranih priznanja Crnoga mačka i Porina nisu pričali o međunarodnoj karijeri, ali radili su i ona se počela događati. Od sredine rujna, zauvijek će u svoju biografiju ubilježiti da su dobitnici nagrade The 1998 Radio France Internationale Eastern Discovery. Kao "istočno otkriće" probat će se, nakon tog međunarodnog festivala, potvrditi i na inozemnoj sceni. No prije toga, kao ovogodišnji pobjednici, nastupit će s ostalim finalistima u Bukureštu. S Cocom Mosquitom razgovarali smo tjedan dana nakon što su doznali tu sretnu vijest.
U prvi smo tren bili apsolutno iznenađeni, šokirani i oduševljeni. No kako vrijeme ide, sve više postajemo svjesni da je to zapravo prekrasna stvar koju moramo pokušati iskoristiti. Jer, stanemo li na ovome, nagrada, pa ni s aspekta onih koji ju dodjeljuju, nema smisla. Riječ je o nagradi koja se dodjeljuje bendu ili izvođaču najkasnije za njegov drugi album; prema tome, njezina je svrha otkrivanje novih izvođačkih nada i pokušaj njihove buduće promocije. Budući da ne znam ni za jednog dobitnika te nagrade osim, naravno, Cardigansa, koji su napravili svjetsku karijeru, znači da je ipak sve najviše na izvođaču. Sama po sebi, nagrada ne jamči ništa osim onog što nude propozicije natječaja, dakle - novčanu nagradu, koncert na dodjeli nagrade i promociju na 400 radijskih postaja diljem svijeta (u Europi, obje Amerike te u Japanu). Sve što će se kasnije događati ovisi o tome koliko ćemo pobuditi zanimanje medija te, eventualno, izdavačkih kuća ili promotorskih agencija. Na Aquariusu, kao našem izdavaču, i na nama je što bolje iskoristiti tu priliku. Sama nagrada zamišljena je kao otkrivanje i otvaranje nekakvih malih vrata.
- Jeste li se dogovorili na koji način ćete iskoristiti nagradu?
He-he, pregovori još traju. Zapravo, nagrađen je album Second Hand, a ne bend. Poanta cijele priče je u tome da odemo na dodjelu; s obzirom da nam plaćaju put na relaciji Zagreb-Pariz-Bukurešt, vjerojatno ćemo dan ranije otići u Pariz i pokušati preko naše diskografske kuće napraviti kontakte i s organizatorima nagrade - znači i s Radio France Internationale i s francuskim Polygramom. Kako je Aquarius distributer Polygrama u Hrvatskoj, pokušat ćemo tim najlogičnijim putem nekako dodatno plasirati Jinxe. Onamo ćemo ići s najobimnijim promo-materijalom koji smo u stanju ponijeti - fotke, spotovi, najvjerojatnije i snimke s koncerata, album Second Hand, koji već imaju; ali pokušat ćemo odnijeti i dio materijala na engleskom, zapravo kompilaciju naših radova na engleskom - dakle, dio radova s prvoga albuma Sextasy, koji je bio samoizdanje, i još nešto napravljeno u međuvremenu, u ovih pet godina koliko bend postoji. Znači, pokušat ćemo napraviti najbolju moguću prezentaciju - pa što bude, bude.
- Vjerujete li da u inozemstvu možete naći svoje mjesto?
Kad bi u pitanju bila samo ova nagrada, bilo bi to čak i pretenciozno; nagrada zapravo i služi tome da otkriju bend i pokušaju ga promovirati, ali mi već sad imamo dogovore za neke festivale, svirke u Njemačkoj sljedećega ljeta (i to za njemačku publiku, a ne za hrvatske iseljenike!), tako da mislim da postoji prostor za nas. Već sam mnogo puta rekao: Jinxi nemaju ambicija biti bend koji će se prodavati Englezima i Amerikancima, ali u srednjoj i istočnoj Europi te dijelu zapadne (primjerice, u Francuskoj) - imamo što tražiti.
- Imaju li koncerti u Njemačkoj veze s ovom nagradom?
Nemaju veze, to je bitno reći; Jinxi su još 1995. svirali u Njemačkoj na festivalu KOMTZ - to je jedan open-air festival u Aschaffenburgu pokraj Frankfurta. Dobili smo pozivnicu i za sljedeće ljeto, s time da su nam obećali puno bolji termin za svirku. Prvi put smo, naime, nastupali u 15 sati, a sada ćemo svirati u 21. Taj će se festival vjerojatno vezati uz još neke, što ćemo doznati u veljači, kad njemački open-air festivali imaju skupštinu, odnosno nekakav sajam na kojemu se nude angažmani bendovima. Jedan je datum siguran, drugi vrlo vjerojatan, a možda će ih biti i više. Naravno, nagradu ćemo pokušati iskoristiti i za to - jasno je da će u svim dopisima koje ćemo slati pisati Dobitnici RFI za 1998. godinu; to je sigurno točka u povijesti koja nam ostaje, a poanta je u tome da to ne bude i kraj.
- Kako ste poslali materijal na natječaj?
Put kojim idemo u Europu zapravo je vrlo čudan. Oduvijek smo imali ambiciju otići van, ali smo mislili da će se to dogoditi s našim materijalom na engleskom - mislili smo da će nam to biti prva stepenica. Pokazalo se upravo suprotno, očito nema pravila. Svi koji su čuli bend, znaju da nemamo prevelike veze s etnom; riječ je o mainstream popu. Prema tome, imamo razloga vjerovati da nismo dobili nagradu sa m o zbog egzotičnosti nego i zbog urbanog pop zvuka koji nije bitno drukčiji od onog koji se radi u Parizu, Rimu ili Japanu. Glazba nam je bez izrazite geografske ili nacionalne obojenosti, radimo urbani pop i mislimo da imamo šanse.Na natječaj smo otišli po principu pozivnice; nismo se prijavili u roku (koji je bio do l. siječnja 1998.), prijavu smo poslali nakon što su nas u lipnju molili da to učinimo. Organizatori su čuli naše materijale na MIDEM-u, gdje su Jinxi bili predstavljeni kao i svi drugi izvođači nezavisnih hrvatskih izdavača, koji su zajedno nastupili u Cannesu; shvatili su da ispunjavamo uvjete za natječaj, kontaktirali s nama i zamolili nas da se prijavimo jer, kao, imamo velike šanse. Deset dana poslije, već smo bili među šestoricom finalista; 16. rujna žiri je odlučio, a mi smo dan kasnije doznali da su nas izabrali za najbolji bend 1998.
- Kakva je bila struktura žirija?
Radio France Internationale je organizator i pokrovitelj natječaja; no valja izdvojiti samu organizaciju - Eastern Europe Discovery Contest. Žiri se, koliko znam, mijenja svake godine, ne bih mogao sada sve nabrojati; bilo ih je puno iz radija, novina i televizije, RFI kao organizator, predstavnik francuskog glazbenog TV kanala MCM-a ... navodno je bilo članova žirija iz Poljske, Poljaci su prošle godine bili visoko plasirani. Informacije koje dobivamo preko Aquariusa vrlo su službene - poslali su nam čestitku i dvadesetak stranica faxa s popisom izvođača finalista, članovima žirija i milijun gotovo nebitnih propozicija. Rezime cijele priče je u tome da 29. listopada nastupamo u Bukureštu na slavljeničkom koncertu. Ondje će nam predati nagradu; pretpostavljam da ćemo dobiti neki kipić i novčani dio nagrade, 25 000 franaka.
- Jesu li predstavnici MCM-a već pokazali zanimanje za video materijal?
Mi smo već u prijavi morali poslati jedan spot; bio je to "Brazil" - pjesma je morala biti i prevedena. Ne znam jesu li uspjeli puno shvatiti čak i u prijevodu, ali onda se rodila ideja da se ta pjesma može napraviti na francuskome, možda bi to njima bilo zanimljivo. To su razgovori, idejice... mislimo da bi tekst trebao napraviti pjesnik a ne sudski tumač. Budući da ne znam francuski, nisam to u stanju sam napraviti, pa ćemo vidjeti hoće li se to uopće ostvariti. U svakom slučaju, što se tiče MCM-a, znam da oni kao televizija prate ovu manifestaciju i uvjeren sam da su vrtili ne samo Jinxe nego i druge finaliste, a bit će emitirana i reportaža s koncerta u Bukureštu.
- Koliko se zemalja natjecalo?
Bilo je šesnaest zemalja, ne znam točno kojih; šestoro finalista bilo je iz istočne Europe - bendovi iz Češke i Poljske, dva bugarska, mađarski i srpski, konkurenciju uopće nismo čuli i nemamo pojma kako zvuče.
- Hoće li vam sve ovo biti poticaj za nova međunarodna natjecanja?
Doista ne znam; sve je ovo bilo posve slučajno - glazbu ne doživljavamo kao šport u kojem je važno biti prvi, drugi, treći ili četvrti. Naravno, bilo bi demagoški kad bih rekao da priznanja ne gode, ali nismo se posebno trudili dobiti ovu nagradu. U svakom slučaju, godi nam, premda bend zaista nije mislio da bi svoje prve bitne korake izvan Hrvatske mogao napraviti s materijalom koji nije na engleskom jeziku. Možda je to i poruka mladim bendovima koji rade na engleskom - to ne mora biti put kojim će se napraviti nešto vani; možda prvo treba napraviti nešto doma...(da sam se čuo ovako nešto govoriti prije tri godine, opalio bih si šamar!).
