Mladi su počeli bez mene, jer sam u to vrijeme još bio član Kristala i svirao na najelitnijoj "čagi" u Zagrebu, u Glazbenjaku, a Mladi, tj. tada još Mladi tehničari (po Tehničkoj školi koju su polazili) zabavljali su cure i dečke na školskim veselicama, nedjeljom su svirali u Karlovcu, čaga u Zorinom domu. Poneka svirka u Zelini preko ljetnih praznika 1963., gdje ih je poslovođa terase maltretirao, pa su morali za njegovu "rokersku" dušu svirati "Kafu mi draga ispeci"! Koji užas za jednog iskonskog rokera! Dobili su nastup i u Puli, za vrijeme Festivala, pa dok su filmske zvijezde i zvjezdice nakon burne noći tonuli u svoje hotelske krevetiće, dečki su "ćorili" u šumici na klupici! Organizator je jednostavno zaboravio da za te mlade, nadobudne glazbenike osigura smještaj! Bila je, na svu sreću, zvjezdana noć, (što je i naziv jednog od Pesovih omiljenih instrumentala!). Dodo Drezga, koji je u to vrijeme bio pravi "leteći bubnjar" (svirao u Robotima, Sjenama i Bijelim strijelama a i s jazzerima u Camu) daje do znanja da bez jednog pravog mahera-menadžera od benda nikad ništa i da je to za njega, na ovakav način, gubljenje vremena. Brane Živković, pijanist, morao je po želji gospođe majke napustiti to "svirčenje" i posvetiti se isključivo školi!

Predrag Dodo Drezga, koji je slovio za vrsnog bubnjara, imao je već u glavi i tog pravog "igrača" - mene, Waltera N. Neugebauera! I tako, u početku listopada 1963., Dodo mi s dečkima dolazi u posjet, pa uskoro postajem novi član Mladih, jer sam baš bio najuren iz Kristala. Sudbina ?! Moj je prvi potez bio da dečki skinu plave školske kute u kojima su nastupali!

Da potpuno nepoznatu skupinu nije bilo lako preko noći napraviti poznatom, popularnom, valjda je jasno: prvo sam otišao do tatinog dobrog prijatelja, Vikija Glovackog, koji je na svu sreću imao još jedno prazno mjesto na velikoj gitarijadi na kojoj su nastupala tada poznata imena: Bijele strijele, Bezimeni, Atomi, Sekstet mladi za mlade!

Viki je odlučio Mlade najaviti kao senzaciju, kao neotkrivene talente! Meni je sve odgovaralo, samo da uđemo u taj veliki spektakl za kraj 1963. u Varijeteu. Korna se nedavno prisjetio kako sam ih sve zavio u "maglu" - stvorio ju je neki prastari tepih, po kojega me Viki poslao a ja ga, duboko uvrijeđen i nenavikao na fizičke radove, frknuo tak" da je Viki pošizio!

Zbrisal sam, srećom, za klavir, no sve je dobro prošlo, pa i taj veliki spektakl, završna gitarijada. Uz bombastičnu najavu tog punokrvnog profesionalca, a i uz našu dobru svirku, led je bio probijen! Mladi su bili netko i nešto preko noći! Bili smo dobro primljeni i od publike, pa smo, zahvaljujući i mom nezanemarivom poslovnom duhu, na temelju te jedne jedine svirke dobili odmah mjesečni angažman u Varijeteu! Još se i danas sjećam skladbi koje smo izvodili: "Južno od granice" i "Zvjezdanu noć" (instrumentalci), Čup je pjevao "Young ones", a Čok "Šilu"! Za tu smo si prigodu dali sašiti prekrasne brokatne sakoe, crne smoking-hlače, uz klasične bijele najlon košulje sa smoking-mašnama i uz crne špičoke, a to smo sve "uslikali" kod Foto Marijana u Kraševoj (danas Bauerovoj)!

Uskoro snimamo za Radio Zagreb naše prve instrumentalne melodije: "Zvjezdanu noć" i "Južno od granice"! Da je Pes bio pravi virtuoz na svom instrumentu, svjedoči i nedavni razgovor sa Sinišom Škaricom: kad je preslušavao te naše radio-snimke, bio je u nedoumici misleći da je netko na Radiju originalne Shadowse zamijenio s našim snimkama! Zar postoji ljepši kompliment?

"Bongo Blues" i "Mustang" bile su sljedeće snimke za Radio Zagreb, gdje su nas svakodnevno vrtili. Popularnost nam je rasla. Naša prva čaga bila je u Poletu, baš kao i Crvenim koraljima, premda sam ja već tada razmišljao o višim ciljevima: koncerti! Moj prvi cilj bilo je Sveučilište i kino u Kordunskoj. Nakon oštrih pregovora, uspio sam dogovoriti da u svojoj režiji napravim koncert, bez nekih političkih i omladinskih organizacija!

Nisam bio voljan financirati parazite! Uz nas, nastupili su i Roboti. Kao gost je s nama, sa svojim odličnim crnim glasom, nastupila i Vesna Ungar, sestra Mire Ungara, člana tada popularnog kvarteta 4 M. Njezina fantastična interpretacija stare jazz skladbe "Goody, goody" bila je pravi šou. Prepuna dvorana, oduševljena publika, no, nakon koncerta, neki nezadovoljni vatreni navijači Robota htjeli su me napucati jer smo bili predobri! Moj prijatelj iz djetinjstva Karli, priznati kvartski štemer, naglo je smirio nemirne duhove, zavrnuvši im malo nosiće, i - svi sretni i zadovoljni ! Ohrabreni uspjehom u Narodnom sveučilištu, odlučili smo se na veće pothvate: organizirati koncert u Hrvatskom dramskom kazalištu, gdje su 4 M i Bijele strijele već svirali s velikim uspjehom. Uz pomoć gospođe Balen (mame od Ranka, bubnjara u Grupi 220), uspio sam dobiti termin, a uz nas su nastupili i Bezimeni!

Nakon svih dvorana u kojima glazba ječi, odjednom - pravi muk od zvuka. Za nas na pozornici prava novost, ali što se tiče zainteresiranosti medija - nula! U to vrijeme Crveni koralji uvježbavaju s Karlom Metikošem koncertni program, pa ih mi počinjemo mijenjati na Ribnjaku. U to vrijeme snimamo na Radio Zagrebu skladbu "Naftovod": prvi put ne dominira Pesova gitara nego zvuk klaviolina i moji prstići, a spravu mi posuđuje Dražen Susić, maher Strelaca. S "Naftovodom" gostujemo i u TV emisiji "Slavica & Mendo Mendović"! Počinje zanimanje za Mlade i izvan Zagreba: ptujsko kazalište zove nas u goste, a uz nas i pjevače Tonija Kljakovića, Betty Jurković, Anu Štefok, Vesnu Ungar, Ivicu Šerfezija te Ervinu Štelcel i Marka Novosela! Nakon Ptuja, u koji putujemo sve češće, gostujemo i u virovitičkom kazalištu, rodnom gradu našeg Pesa. Konferansu nam je vodila jedna prekrasna zagrebačka manekenka, gospođica Dolores! Svi smo bili ludi za njezinim- najavama!

Od veselijih nastupa, sjećam se onih u Vili Rebar; moj prvi susret s velikom pjevačicom Zdenkom Kovačićek, koju je na klaviru pratio introventirani umjetnik Ted Stipka, inače veliki znalac. Za radio je snimio svoju skladbu "Sjene", nešto u stilu Flloyda Cramera!

Sjećam se jednog momka koji je odlično pjevao melodije Pata Boonea. Zapamtio sam ga pod nadimkom Alaj, a on je danas alfa i omega u Coca - Coli, gosp. Sead - Alaj Alajbegović! Bila su to luda vremena! Održavamo i drugi koncert u Dramskom u Frankopanskoj, a sviramo i u Glazbenjaku. U to se vrijeme upuštamo u još jedan eksperiment: s kvartetom Melos uvježbavamo novi ritam, barem nama nepoznat - sedamosminski "Makedo" gospođe Marije Radić i gospodina Tonija Adnima. Da su tu istu "senzaciju" ponudili i Crvenim koraljima, mi, naravno, nismo znali! Koralji su "Makedo" i snimili. Kako nije postao ni svjetski a ni YU-hit, preživjeli smo to bez većih moralnih posljedica. Od bisera bih izdvojio kraću turneju po Srbiji, nastup sa Šerfom i Ungaricom u Staroj Pazovi! To je bio hit-hitova! Počeli smo se pomalo gubiti u svakodnevici.Bio sam svjestan da prije odlaska na ljetnu gažu (Biograd - Marina) mora još jedan šok protresti Zagreb! Formulu uspjeha izvukao sam iz rukava: koncert u Komediji - Bijele strijele uz nas, a koncert je nosio naziv "100 minuta u ritmu Beatlesa". Konferansu je preuzeo Vlado Štefančić, a koncert je bio tema dana, uistinu za pamćenje. Pred odlazak na ljetnu gažu, Estrada je organizirala veliki spektakl na na Šalati. Naši novi vokalni solisti na tom mega-spektaklu bili su Rana Bačić, bivši pjevač Bijelih strijela, i Zec Kopajtić. Sjećam se da su nastupali Bezimeni, riječki Uragani...

Autobusom za Biograd, na ljetnu gažu, onamo gdje nas čeka životno iznenađenje. Mjesto zločina bilo je u prekrasnoj šumici: pozornica u obliku školjke, raštimani kaubojski piano uza zid, par lampica kao light-show... Umjesto Dode, koji je otišao u Njemačku s nekim jazzerima svirati za pravu lovu, bubnjeve je svirao njegov učenik Omica Omerbegović, odličan mladi bubnjar!

Sviralo se sve dane osim ponedjeljka od 20 do 24, baš kao na čagama! Tri slobodna ponedjeljka uspjeli smo utopiti svirajući na Murteru, (Hramini), u Sv. Filipu i Jakovu, te u Zadru, na košarkaškom igralištu. Murter je organizirao moj gospodin otac (mi smo imali ondje kuću), baš kao i ljetnu gažu. Sv. Filip i Jakov mi je ostalo u sjećanju jer smo se tamo prvi put kolektivno dobro "nalizali". Šef je slavio rođendan, a drugo smo jutro polijegali po cesti posve pošandrcani! Na svu sreću, nitko nije stradao. Tijekom tjedna prije nastupa u Zadru s tamošnjim Koraljima, vježbali smo svako popodne, gladili neke stvari, uvježbavali poneki novi hit Beatlesa: jednog nam dana prilazi neki punašniji gospodin, dobro spečen od sunca, i obraća nam se na njemačkom, koji sam ja govorio odmalena - on, Guido Bauschmann, živi u Zapadnom Berlinu, danima nas već sluša sa svojom boljom polovicom i misli da bi mi mogli bez problema.....ma, već su nam neki drobili te nebuloze! No, gospodin Bauschmann je nakon tog razgovora uporno dolazio svaku večer na naš nastup, pojavio se i na koncertu u Zadru (kojeg se rado sjetim zbog ugodne atmosfere i druženja do u sitne sate!), a dan kasnije, s gospođom, krenuo via Berlin! Bili smo uvjereni kako će sve ostati na dobrom druženju i možda pokojoj razglednici iz Berlina. Naš se Dodo pojavio nešto ranije nego li je planirao, valjda zbog velikog jazz uspjeha! Dobili smo ponudu da sviramo na Rabu, i to cijeli rujan, a potom povratak u Zagreb, novi planovi... Varijete nam nudi novi mjesečni angažman, tu su i neke ponude Jugotona da snimimo svoju EP-ku s četiri stvari. Problem je oko vokalnih stvari, mi smatramo da se ta glazba može artikulirati samo na engleskom jeziku! Sve je u pregovorima, ali ja ništa ne potpisujem! Gajim li negdje na dnu srca nadu u gospodina Bauschmanna i njegova obećanja?

Negdje oko 22 sata, 13. listopada 1964. godine, zazvonio je telefon. Ništa čudno za to doba dana. Moja gospođa majka podignula je slušalicu, nekoliko sekundi šutnje pa "Mislim da je Berlin, neki gospodin Bauschmann te treba!". Ne znam jesu li mi se više tresle noge ili ruke, no gospodin Bauschmann je bio kratak: očekuje nas 15. studenoga, gaža u Star-clubu, tj. Tabuclubu, ugovor do 31. prosinca.1964. Ugovor šalje ekspresnom poštom i veseli se našem dolasku! Znam da sam nakon tog razgovora skakao po sobi kao pomahnitao! Drugi smo dan imali "zbor neradnih vagabunda"! Koga uzeti kao vokalnog solista? Vladimira Rupca Rupčića, jer je Rana Bačić ponovno u Strelcima; Rubac je studirao u Njemačkoj i imao je puno više vremena. Jasno, pristao je na našu ponudu, ali s rezervom - da ćemo sve vidjeti u Berlinu, na licu mjesta. Pec, Krešo, Korna, pokojni Dodo i ja bili smo toliko samouvjereni da smo tu dozu skepse smatrali smiješnom, našem entuzijazmu nije bilo kraja. Ugovor je stigao doista ekspresno, na temelju njega su i vize bile brzo u džepu. Vijest da Mladi odlaze za Berlin proširila se Zagrebom poput vatre, novine su pisale o tome, a apsolutno ogavan članak izašao je u Ritmu pod naslovom "Mladi ante portas", autor te bljuvotine drug M. Goluža! Uzeo je samo neke pojedinosti koje sam mu ja ispričao, a potom "drobim li ga, drobim". Samo nekoliko citata: Nastupat ćemo sa dvostrukim repertoarom! Favorizirat ćemo pretežno domaće zabavne i narodne kompozicije! Užas! Mi, Mladi, imali smo svoj repertoar temeljen na svjetskim hitovima, naš jedini "izlet" bila je instrumentalna tema iz filma "Kapetan Lesi"... Brojimo dane, čekajući odlazak u veliki svijet!

A prije odlaska Dodo i njegov vjerni prijatelj Pero Bilder dolaze na "sjajnu" ideju i u Hrvatskom glazbenom zavodu organiziraju prvo Mister Universum natjecanje, uz oproštajnu svirku Mladih! Financijski uspjeh bio je potpun, ali druga strana medalje... nastup Mladih bio je te večeri u drugom planu, spektakl je bio izbor Adonisa: na pozornicu Glazbenjaka izlaze petorica mladića, od kojih četvorica baš ne izgledaju kao bilderi, pokriveni plaštevima i sa "škarniclima" na glavi! Urnebesni aplauz prolomio se dvoranom, tih pet guba šeće pozornicom poput pravih manekena, polako skidaju plašteve, zauzimaju bilderske poze! Osim Pere, pravog bildera, i dvojice čijih se imena više ne mogu sjetiti, najšarmantniji su dečki bili nerazdvojni prijatelji Braco Kljun Škrinjarić i Predrag Dodo Drezga, dvojica najboljih rock bubnjara tih divljih šezdesetih! Tisak je tu zaista veliku priredbu, jasno, dočekao na nož, a Glazbenjak je nakon toga škrtario s terminima, što se zabava tiče! A mi smo se samo željeli zabaviti, prije velikog dana - odlaska u Zapadni Berlin!