Najezda albuma jazz glazbe: je li to neka greška? Uvijek govorimo o zapostavljanju jazz glazbenika, jazz produkcije, jazz koncerata, jazz festivala, jazza u svakom smislu, a odjednom... Zar se nešto promijenilo? Možda, a možda i ne. Mnogo jazz CD-a protekle godine možda ipak navješćuje bolje jazz dane, a možda je to samo stanje na tržištu koje omogućuje da CD snime oni koji su uspjeli prikupiti nešto novaca. Nije li to možda zamka? Nekoć se za album trebalo dobro pomučiti, stvoriti nešto vrijedno, ponuditi kvalitetu koja će zadovoljiti kriterije izdavača. No pitanje je je li onaj koji je trebao procijeniti, "kanalizirati sredstva" i, na koncu, odlučiti, dakle - osoba na određenom radnom mjestu, bio u stanju donijeti stručnu ocjenu i, konačno, odluku. Kada je riječ o jazzu, teško. Naš najplodniji jazz glazbenik, Boško Petrović, nije snimio toliko ploča zato što ga je netko gurao ili prepoznao neospornu kvalitetu. Za to je bila potrebna i kvaliteta na drugim poljima - producentskom, organizatorskom... Kada se radi o jazz glazbi, slično je i u svjetskim razmjerima, glazbenici često postaju vlasnici klubova, producenti, izdavači, a sve u nakani da ostvare svoje ideje u izvornom obliku. Kako danas, kad mnogi mogu snimiti i objaviti svoj CD, kako u toj 'šalati' razlučiti ovo ili ono? Možda to nije ni potrebno. Jazz je godinama bio, a to se gotovo i nije promijenilo, segregiran i diskriminiran, tako da svaki pokušaj dokumentiranja glazbenog stvaralaštva na tom polju treba pozdraviti. Upravo mi je zato namjera pobrojati izdanja koja su se pojavila u posljednje vrijeme. Kad smo već kod Boška Petrovića, njegov Jazzette ide dalje. Dvostrukim CD-om predstavljen je prošlogodišnji Springtime Jazz Fever, a imalo se što predstaviti. Zvijezde poput Helen Merrill, Nielsa Pedersena, Clarka Terryja, Georgie Fame, Boba Stensona i drugih ne možete često slušati u živo, pogotovu ne na zajedničkom albumu. "Springtime Jazz Fever '98" jedan je iz niza albuma tvrtke Jazzette koji nam donosi duh i atmosferu proljetne groznice koja svake godine tijekom ožujka pogađa, iscrpljuje i trese jazz bolesnike u B.P.-ju. Jesen, koja je godinama u istom prostoru određena za Jazz Fair, lani je preimenovana u Prvi hrvatski jazz sabor, s ništa skromnijim posjetom. Materijal snimljen na tom festivalu objavljen je na tri CD-a Croatia Recordsa. Dostatno tek da se uvrsti po jedna ili dvije stvari od svakog sastava, no zanimljivo, jer predstavlja presjek naše jazz scene. Predstavljeni su sastavi koji stalno djeluju, oni koji se okupljaju s vremena na vrijeme, kao i neki koji djeluju u inozemstvu i došli su upravo za ovu prigodu. Neki od sastava koji stalno djeluju i koji su uvršteni na ta tri albuma lani su snimili i svoje samostalne albume.

Već smo u Statusu predstavili i nahvalili albume "Some Blues" Boilersa, "Viva La Habana!" Cubisma i "Ulika" Tamare Obrovac. Ritam sekcija koja prati Tamaru Obrovac, a to je trio Matije Dedića, snimila je i svoj samostalni album pod nazivom "Octopusy". Ovim se albumom Matija Dedić potvrđuje kao izvrstan skladatelj (autor svih skladbi na albumu) i interpretator stila u kojem dominiraju meditativnost, snažne emocije i ljepota. Ralosno je da glazbu takve vrijednosti naši glazbenici moraju snimati vani (24.5.98, ljubljanski studio Metro). Levačić i Dedić posljednju godinu sviraju i u sastavu basista Dubravka Voriha - New Tribe. Uz njih, New Tribe čine i trubač Davor Križić, saksofonist Saša Nestorović i gitarist Jex. Stalnost te postave, česti nastupi te profiliran repertoar rezultirali su relativno brzim objavljivanjem CD- a "Mr. Clean", s kojim se predstavljaju kao najznačajniji domaći sastav modernog fussion usmjerenja. Od sastava koji su nastupili na Saboru, novim se CD-om može pohvaliti i Black Coffee. "Imperija uzvraća udarac" njihov je drugi CD, na kojem uz standarde sviraju i skladbe članova skupine, ali i jednu zahtjevnu, rijetko sviranog Charlesa Mingusa. "Doc Quintet & Friends", naslov je prvog diska toga kvinteta koji djelomično čine naši ugledni liječnici predvođeni saksofonistom Stjepanom Plavecom. U izvođenju poznatih pjesama, ali i skladbi naših autora pomagali su im Damir Dičić, Julije Njikoš, Gabi Novak i Gordana Kovačić. CD je producirao S. Plavec, kao i Big band HGZ-a u kojem također svira. Big band je na svojem albumu predstavio tri razdoblja djelovanja: 1983. te 1987. godinu s dirigentom Marijanom Domićem, te 1998. godinu s dirigentom Zlatkom Dvoržakom. Nedavno preminulom pjevaču Franku Sinatri CD je posvetio Jimmy Stanić. Pjeva uz Plesni orkestar HRT-a pod vodstvom Silvija Glojnarića koji je aranžirao većinu pjesama, naravno iz Frankovog repertoara. Isti orkestar, iz raznih razdoblja, pojavljuje se na većini brojeva CD-a "Arijana" našeg istaknutog saksofonista Ozrena Depola. "Arijana" je presjek njegovog djelovanja u jazzu, iako daje tek djelomičnu sliku karijere jednog od najznačajnijih saksofonista (multiinstrumentalista) našeg jazza. Depolo zaslužuje više. Da sve ne ostane na ustaljenim formama, pobrinuli su se mladići iz Il Gruppo Delle Azioni Progressive sa svojim albumom "Konture Dinida". Svirajući avangardni jazz, redovitim su nastupima po našim klubovima ali i festivalima izvan zemlje stekli određeni krug slušatelja, a i priznanja, što je nametalo potrebu za snimanjem nosača zvuka. Klavirist Igor Savin i saksofonist Reljko Kovačević ostvarili su osebujan projekt približavajući se new age vodama. To je CD "Modo Novo" na kojem improviziraju crkvene pjesme. Bogata izdavačka sezona, kao što je bila ova, navješćuje bolje dane za naše jazz izdavaštvo, a zdrava konkurencija mora uroditi i većom kvalitetom.