Dva lica apokalipse

Negdje duboko u našim dušama, u pratemeljima naše svijesti, klija uvjerenje o pravocrtnom tijeku života i povijesti, koji imaju svoj Početak i svoj Kraj. Dakako, u teologijskoj, apokaliptičnoj, viziji čovjeka i svijeta, pojam kraja nikad nije nihilistički jer iza njega uvijek slijedi novi početak.

Ako se i najmanji djelić apokaliptičnog ozračja - što obilježava kraj svakoga, pa i ovog, stoljeća i tisućljeća - uvukao i u sadržaj i ton ove knjige, želim vas uvjeriti kako ja osobno vjerujem da je svaka pomisao o doglednom kraju svijeta, vremena ili čovjeka puki privid, iluzija. Naime, bez obzira na sve tegobe novog, prijelaznog, razdoblja, vjerujem da je bolje biti živ nego mrtav (ali ne po svaku cijenu), da je bolje biti zdrav nego bolestan (gotovo po svaku cijenu), da je bolje živjeti dobro nego loše (ali ne po svaku cijenu), da je bolje živjeti u slobodi nego u ropstvu (po svaku cijenu) i da će naša djeca i unuci živjeti slobodnije, mirnije i sretnije nego što mi živimo.

Da bih ovo svoje skromno uvjerenje naslonio na kakav-takav osjećaj za stvarnost, navest ću, kao potkrepu, jednu otkvačenu misao Sheldona B. Koppa: Neki su problemi toliko složeni da ih je nemoguće riješiti u milijun godina ako netko o njima ne razmisli barem pet minuta!

U Zagrebu, 20. veljače 1999.