"Užanci su neš s čen smo vezani za kraj va ken
smo rojeni. To je ono neč ča oko srca stori teplinu."
(Iz "Cvrčka", lista "OŠ Dr.
Andrija Mohorovičić")
Od Antonje (17 siječnja), a u Munama i
Žejanama od Tri kralja(6. siječnja), pa do Pepelnice
vrijeme je poklada, maškara ili kako kažu Matuljci -
Pusta. Pučki običaji vezani uz njega vuku svoje korijene iz
daleke prošlosti. Mnoge su se stvari u svakodnevnom
životu ljudi ove općine u ovom stoljeću iz temelja
izmijenile, ali pusne užanci se i dalje brižno njeguju.
Pored maškara, koje su tipične za gradska područja i
kojima je cilj nasmijati ili se narugati, većina mjesta
Matuljske općine ima i svoje skupine zvončara. Poznate su one
iz Rukavca, Zvoneće, Velog Brguda, Mučića, Bregi, Muna,
Žejana te Korenskog i Vlahovog Brega.
Zvončari su najvjerojatnije nasljeđe još iz
poganskih vremena. Obučeni su u bijele hlače i mornarsku majicu
ili kariranu stomanju (košulju), na glavi nose
šešir okićen papirnatim cvijećem. U ruci im je balta
(rog, drvena sjekira, drveni bat). Na leđima nose ovčju
kožu, a oko pasa tri velika zvona kojima tjeraju zimu i zle
duhove. Do dvadesetih godina ovog stoljeća imali su na licu
životinjske maske, no između dva svjetska rata talijanske
su ih vlasti zabranile pa su zamijenjene šeširima
ukrašenim papirnatim cvijećem.
Naslovna strana