HIPOTERAPIJA

Mnogoljudna ekipa Primorsko goranske županije stigla je u Čakovec s motom:

"Važno je učestvovati, ali ni pomisao na nagrade nije nam strana."

Sudjelovali jesmo, neki su i pohvaljeni, nagrađenih je nešto manje, no ljubezni domaćini su se pobrinuli da svi ipak budemo na konju. Svakog smo dana u svakom pogledu sve više napredovali ali u konjičkom sportu najviše. U našu prvu jahačku avanturu krenuli smo s gomilom pitanja:

"Gdje se ovom konju ubaci novac?"
"Gdje je razmaknica za Start?"
"Kako se zaustavlja: s Esc ili Ctrl+Alt+Del?"

Publika je nudila savjete:

"Pritisni F1!" ili
"Sada možeš u treću!"

Pljuštala su pitanja:

"Koliko imaš konjskih snaga?" (Nisu se usudili pitati za džule!).

Projekt je bio čisto multimedijski: oko ograđenog polja kretala su se dva konja s prestrašenim jahačima. Treći konj, vezan za ogradu, bio je zadužen za zvučne efekte: njištanjem je obilježavao ispravno prijeđen krug.
Mentori su se pokazali hrabrijima od učenika: učenici tvrde da je to samo zato jer su odmah nakon silaska s konja sjeli da se ne bi vidjelo kako im klecaju koljena. Voditeljica ekipe jednim je glasom proglašena najboljom: čak se ni njezin konj nije usudio švercati prilikom obilaženja prepreka, a ni birači nisu smjeli glasovati drugačije.
Sve se to odvijalo na veliku žalost osobe "F" koja je ostala u sobi i za koju će ostati vječna tajna kako se uzde omotavaju oko malog prsta i ostatak života morat će se baviti samo kornjačama.