Svojom očaravajućom ljepotom sljubio se Velebit s morskom obalom. Uz more rasula se seoca i gradići i krase ga poput niske od bisera.
Barić Draga, jedan je od tih bisera, meni najdraži. Najranije uspomene, najljepši doživljaji, najtopliji osjećaji vezuju me za to mjestašce. Čak i prvu pjesmu koju sam napisala još nevještom rukom, posvetila sam B. Dragi. Tamo žive moji baka i dida, tamo sam provela najljepša ljeta ...
Često bih se, onako mala, ustajala u osvit zore i odlazila s didom dizati mreže. Moj dida bi laganim zaveslajima brzo stizao do sredine Kanala. Meni bi zastajao dah dok sam promatrala sunce kako lijeno proviruje iza velebitskih kukova prosipajući svjetlucave zrake i budi sneno more, a ono miriše, mreška se, meškolji i smije. Tišinu razbije samo pokoji krik galeba koji je u letu pozdravljao tu čaroliju.
Vraćajući se u Dragu dida bi pjevušio zadovoljan ulovom, a ja sam bila ispunjena ljepotom još jednog podvelebitskog jutra. Opijena mirisom mora, kamena i smilja, vraćala sam se u postelju i prepuštala slatkom snu.
U smiraj dana odlazila sam izvan uvalice, sjela na kamen i zaželjela laku noć purpurnoj kugli čije bi se rumenilo prije zalaska razlilo po drhtavoj površini, a onda utonulo u zagrljaj otoka Paga. Baršun neba postajao je tamniji kiteći se tisućama najsjajnijih treperavih zvijezda, a cijela se uvala smirila i tiho usnula.Tatjana Vukčević, 8.c