Već dvije godine ljetne praznike provodim u Italiji, kod drage obitelji Tognoni, u mjestu Orto Novo.
Orto Novo je jako lijepo mjestance. Smjestilo se uz Ligursko more, i dok ga s jedne strane zapljuskuju valovi, s druge strane, iza naselja, prostiru se ravnice u daljini obrubljene visokim planinama. Nema velikih nebodera ni tvornica. Često Orto Novo poistovjećujem sa svojim Sotinom jer je sve tako ravno, a plodne su ravnice zasijane kukuruzom. Jako mi se sviđa i njihovo more. Otvoreno je i valovi zapljuskuju dugačke pješčane plaže. Volim gledati valove kako se poigravaju, utrkuju, sudaraju, pjene ...
Pored sve te ljepote najugodnije mi je u krugu obitelji u kojoj se osjećam njihovim članom. Imaju dvoje djece; Alice je stara trinaest godina, a Nicola šesnaest. S njima sam po cijele dane. Svi su oni jako dobri i mislim da imam sreću što su mi oni domaćini. Teško je riječima opisati njihovu dobrotu, pažnju i ljubav koju tako nesebično daju. S njima sam proputovala pola Italije; od Pise i Firenze do velikih luna-parkova poput Gardalanda i Mirabilandie. Uz njih već i sama pomalo pričam talijanski. Najviše talijanskog naučila me Alice. Mojih je godina i jako se dobro slažemo Često izgledamo poput dviju sestara. Nekad se i porječkamo, onda se opet pomirimo i tada nema boljih prijateljica od nas.
Najteže je kad se vraćamo kući. Cijelo ljeto u jednom trenu ostaje samo sjećanje, a mi se opet možemo nadati skorom viđenju. Nikad im neću moći zahvaliti na svemu što su učinili za mene niti ću ih ikad moći zaboraviti. Znam da naše prijateljstvo nikad neće prestati.
Ivančica Penavin, 8.d