Postao sam snjegović jer nisam bio dobar. Jednog jutra išao sam u školu i odjednom sam se pretvorio u snjegovića sa starim loncem na glavi.

Nisam se prestrašio, ali nisam išao u školu. Pobjegao sam od kuće da me roditelji takvoga ne vide. Išao sam tražiti posao automehaničara. Mnogo sam ljudi prestrašio, čak i djecu koja obično vole snjegoviće! No, jedan me čovjek primio na posao. Tako sam počeo raditi.

Popravljao sam različite automobile ljudima. Njima se to svidjelo. Došli su novinari, dali oglas u novine da mladi snjegović popravlja aute i da ga ljudi hvale. Postao sam poznati riječki automehaničar. Pozdravljao sam roditelje i oni mene. Nisam im rekao gdje sam. Došla je dobra vila. Oprostila mi je sve grijehe i ja sam se pretvorio u dječaka kakav sam i bio.